Haris Burina - bosanskohercegovački i zenički filmski i pozorišni glumac, preminuo je sinoć u Kantonalnoj bolnici Zenica nakon kratke bolesti u 61. godini života.
Rođen je 1963. godine u Zenici, gdje se i počeo baviti glumom kao član Dječije scene tadašnjeg Narodnog pozorišta Zenica.
Završio je Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu - Odsjek Gluma, kao student druge generacije sarajevske Akademije. Još u toku studija, igrao je u «kultnim» predstavama Audicija i Tetovirano pozorište, te, na taj način, dao značajan doprinos stvaranju sarajevske Otvorene scene Obala.
Godine 1993. teatarsku karijeru nastavlja u Francuskoj, u kojoj ostaje nekoliko godina. U Toulouseu (Tuluz, Francuska) osniva pozorište Theatre la Fenetre u okviru kojeg je nastao je njegov autorski projekat - predstava Ptice Sarajeva, koja je premijerno izvedena 2001. godine. Predstava je, nakon toga, doživjela oko stotinu repriznih izvođenja i učestvovala na nekoliko značajnih evropskih teatarskih festivala. Svakako, najznačajnije je učešće na Internacionalnom Edinburgh Festival Fringe u Edinburghu (Velika Britanija) na kojem je nagrađena Prvom nagradom Festivala. Predstava Ptice Sarajeva je u martu 2006. godine, u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica, doživjela potpunu obnovu u rangu premijere.
Ostat će upamćen po seriji “Lud zbunjen normalan”
Osim u teatru, ostvario je i veliki broj značajnih uloga igrajući na filmu i u TV-serijama. Između ostalih, izdvajaju se uloge na slijedećim filmovima: Lud, zbunjen, normalan, Nebo iznad krajolika, Nafaka, Dobro uštimani mrtvaci, Prva plata, Go West, Bulevar revolucije, Operacija Cartier, Kuduz, Poltron, Klopka, Otac na službenom putu, kao i uloge u TV-serijama: Tata i zetovi, Crna hronika, Sa 204-272 i Veliki talenat.
2016. i 2017. osvojio je nagrade najbolje glumačko ostvarenje na Festivalu komedije “Mostarska liska”.
Haris Burina zaplakao sjetivši se očevog pisma
''Roditeljima sam u ratu slao novac, lijekove i hranu. Jedne prilike sam poslao paket preko Francuske agencije i onda mi se vratio isti paket. Ja sam mislio da je gotovo sve, međutim moji roditelji su iskoristili taj isti paket, a u tom paketu j između ostalog bilo jedno pismo od oca i majke. Otac mi je kada sam diplomirao u gimnaziji kupio Dostojevskog, stavio je u taj paket i Dostojevskog i Ćorkana i Švabicu", prisjeća se Haris.
Paket je bio izuzetno težak, mislio je da se radi o nekom užasu, ali postalo mu je jasno kada je otvorio paket i pročitao pismo.
"Rečenica na početku pisma je otprilike glasila: Dragi sine oprosti, ne možemo ti ništa odavde iz Bosne poslati, ali ovo što mogu šalje ti tvoj tata i mama". Prisjetio se Burina kroz suze.
Na vrhu paketa, iznad dostojevskog bio je Andrić, "Ćorkan i Švabica" i istog trenutka se prihvatio dramatizacije, a po samom povratku iz Francuske napravio je na maternjem jeziku. 21. januara 2011. godine izašao je sa premijerom, a ove godine će igrati 200. izvedbu.
Odnos sa ocem bio je prepun emocija, za šta su dokaz emocije koje nije mogao sakriti. Kada mu je otac premio oprostio se od njega pjesmom "Laku noć stari".
"Tata hvala ti iznad svega što si me naučio da je seljak opasniji od atomske bombe."
"Ti ljudi su to shvatili, nisam mislio na seljaka koji radi na zemlji. Mislio sam na primitivca koji dođe u grad i očekuje da se grad privikne njemu. Kada to grad neće da učini on je uporan. On će ne znam kako doći do nekih pozicija. Onda će krenuti da kroji svoju politiku u tom gradu i na kraju će krojiti politiku tog grada."
Vijesti BiH
Legenda mog djetinjstva
OdgovoriIzbrišiObjavi komentar