Oca je izgubio 11. jula u Potočarima, te ga nikada nije ni upoznao. Roditeljsku ljubav, nažalost, nikada nije iskusio.
Amir Šečić je imao samo tri dana kada ga je majka ostavila u Domu za nezbrinitu djecu u Tuzli.
Ovaj mladić, svojom borbom kroz život, mnogima može biti velika inspiracija. Velika želja mu je bila da jednog dana osnuje porodicu, da svoju djecu obgrli ljubavlju i pažnjom, onom nezamjenjivom roditeljskom. I ostvario ju je.
Sa kćerkama je obišao očev mezar u Potočarima i poručio: ”Nadam se da si ponosan”.
O svom djetinstvu napisao je i knjigu “Teško da sam bio dijete”, a nakon nje izdao je još jedno djelo “Još dišem”.
Ima ih od Amerike do Evrope, svi su znali u kakvoj sam situaciji bio, ali su šutjeli. Niko me nije tražio. Poslije sam saznao da su na mojoj babovini u Srebrenici neki od njih počeli graditi kuću. Boje se da im ja to ne bih uzeo. Meni ništa ne treba”, govorio je svojevremeno.
Hayat.ba/Vijesti BiH
Objavi komentar